U današnjem zdravstvenom sustavu, zdravstveni djelatnici suočavaju se s brojnim izazovima koji zahtijevaju visoku razinu emocionalne i psihološke snage. Dugotrajna izloženost stresu, pritisci vezani uz donošenje važnih odluka i neprestani kontakt s pacijentima dovode do emocionalnog iscrpljenja. U takvom okruženju, psihološka otpornost nije više prednost — ona postaje nužnost.
Psihološka otpornost označava sposobnost pojedinca da se učinkovito nosi s izazovima, stresom i kriznim situacijama. Ona ne znači nedostatak emocija, već kapacitet da se unatoč emocijama i teškoćama nastavi s profesionalnim i osobnim životom na zdrav način.
Razvijanje otpornosti zahtijeva svjesno ulaganje u osobni razvoj, njegovanje odnosa s kolegama, prihvaćanje podrške i korištenje dostupnih resursa. Jedan od ključnih elemenata je i postavljanje granica, odnosno znanje kada reći “ne” i kada se odmoriti. Važno je poticati i radne zajednice na edukaciju o mentalnom zdravlju, jer time stvaramo okruženje u kojem je psihološka stabilnost jednako važna kao i fizičko zdravlje.
Zdravstveni djelatnici ne mogu učinkovito pomagati drugima ako sami nisu psihološki stabilni. Ulaganje u vlastitu otpornost nije sebičnost, već nužan preduvjet za kvalitetan rad u zdravstvu.